Prvih nekoliko dana u novom studiju Lauru je kroz prozor promatrala jedna velika ptica. Gleda ona Lauru, a gleda i Laura nju. Kako Laurini prsti rade ono što ruke vide, nastala je prva ptica. Kako ruke rade ono što joj srce osjeća, nastale su i druga i treća.

Počele su slobodno putovati svijetom baš u vijeme kada su ljudima nametnute razne restrikcije. Laura je shvatila koliko je sloboda važna za sreću čovjeka.  Tako su "obične slobodne" ptice postale Ptice sreće i počela nastajati kolekcija Ptica sreće.

Stvorene su potpuno ručno, bez kalupa, skoro i bez alata. Samo Laurine ruke, glina i energija svemira.

Jednom kad se pretvore u keramiku, treba ih i završiti. Ponekad prođu kroz vatru i dim u nekom od alternativnih načina paljenja keramike a ponekad ih radi u tradicionalnoj terakoti. 

Inspiracija za stvaranje ptica podsvjesno seže još u Laurino djetinjstvo. Živjela je u mirnom pikturesknom kraju omeđenome sa jedne strane šumom a sa druge strane rijekom u kući okruženoj vrtovima i voćnjacima gdje se uvijek moglo čuti i vidjeti mnoštvo ptica, kako selica, tako i stanarica.

Ljubav prema pticama je naslijedila od svog oca koji je zimi hranio divlje ptice zajedno sa svojim bijelim golubicama. Jedno od Laurinih najstarijih sjećanja iz djetinjstva su upravo te bijele golubice kako slobodno lete nebom i u letu se okreću oko svoje vlastite osi, uživajući u slobodi pokreta, slobodi uživanja u životu, potpuno prisutne u trenutku.

U svakoj Laurinoj Ptici sreće ostane intuitivno utisnuta energija upravo tih sretnih osjećaja.

Povezanost s pticama nastavila se i kroz Laurinu odraslu dob. Kroz veliki prozor njenog studija se vide livade, njive i drveće na kojemu često prati divlje ptice u njihovom prirodnom staništu. 

Svake godine je iz početka fascinirana pticama selicama koje se gnijezde na njenom balkonu. One su predmet mnogih njenih fotografija i izvor neizmjerne inspiracije.

Laura je veoma ponosna na svaku Pticu Sreće. Sve su taktilne i stvorene iz srca i pune neizmjerne energije ljubavi.

Ptica sreće paljene su u posebnim pećima za keramiku nekoliko puta. Laura ih vadi iz užarene peći sa dugačkim željeznim kliještama. Stavlja ih na posteljicu od lišća i suhog cvijeća gdje se rađaju iz vatre i mnogo dima. Neke s čekićem i dlijetom oslobađa iz košuljice dodatne gline u kojoj su bile zaštićene tokom dramatičnog proces paljenja. Neke su izrađene u tradicionalnoj terakoti a neke u bijeloj glini koju ručno oslika.

Svima je uloga da oplemene životni prostor i personaliziraju radni prostor. Jednako dobro izgledaju smještene na policu s knjigama, na noćni ormarić, komodu ili kamin, uredski ormar ili konferencijski stol, a najbolje izgledaju u jatima od po 3 ili više ptica.

Njihova je misija da podijele malo sreće i radosti među ljudima koji ih dotaknu, da evociraju osjećaj slobode i bezbrižnih trenutaka djetinjstva.